Vasiona se puni molitvom tihom,
I nešto šapće tiho u noći ,
Bori se srce sa maglom sivom,
I  čeka nekog ko će mu pomoći.

Dok sve lagano treperi u toj noći,
Mjesec odnekud tiho viri,
Molitva će opet negdje poći
Da nemirna srca  za trenutak smiri.

I  ova  duga noć će proći,
U kojoj će Allah milost rasuti,
U duši će opet sunce doći,
I srca će od osorne zime spasiti.

Vasiona se i dalje puni molitvom tihom,
Dok tijelo Rabbu sedždu, govoreći, čini,
Gospodaru, u našim srcima ulij čistinu,
I naše molitve Milostivi primi…

Nizaheta Hodžić, IVc