Opet olovku držim u ruci,

Opet bih nešto željela da kažem,

Kao i uvijek na istoj sam muci,

Iskrenost je jača strana, ali ipak lažem...

Da je nešto dobro na svijetu ovome,

Da nije ovo tuga u srcu mome,

Da se mojim očima samo učinilo,

A crno se mastilo odavno razlilo...

Po nebeskom svodu, gdje zvijezdice žive,

I druga stvorenja što Gospodar stvori,

Njemu sedždu čine i Njemu se dive,

Radosna zbog toga, al nešto me mori...

Još uvijek je onih, koji nisu srećni,

Zaboraviše oni na ahiret vječni,

Ne osjetiše radost i slast imana

A nemaju više na ovom svijetu dana...