| Posljedice grijeha |
|
|
|
| Petak, 06 Mart 2009 | |
|
Piše: Kenan Ujakanović, IIa
Mnogi ljudi kada griješe osjećaju radost i ushićenje, te se hvale, govoreci: ,,Jesili vdio kako sam uradio to i to? “Vidi onu ili onoga kakav je ili kakva je! Jesi li vidio kako prevarih mušteriju? Kako prevarih onoga ili ovoga?“ ... Prenosi Enes, r. a.: ,,Prenijet ću vam nešto što sam čuo od Poslanika, s. a. v. s., o čemu vam niko drugi ne može govoriti osim mene! Čuo sam Poslanika, s. a. v. s., kada je rekao: ,,Od predznaka Sudnjeg dana su: širenje neznanja i zinaluka, pijenje akohola, smanjenje broja muškaraca i povećavanje broja žena, tako da će biti pedeset puta više žena u odnosu na muskarce! (Buharija) Pita li se čovjek, kakav je njegov svršetak, pogotovu nakon mnogobrojnih grijeha koje svakodnevno čini, od laži, kamate, zinaluka(bluda), mita, nepokornosti roditeljima, ogovaranja? Misle li ljudi da nama neće doći smrtni čas, kaburski život i Dan polaganje računa. Dan u kojem će svako biti zabavljen sobom? Ima li razumnih ljudi koji će misliti o vejčnosti i nezavaravati se prolaznošću? Hoće li se ummet Muhammeda, s. a. v. s., prenuti iz dubokog sna i gafleta? Hoće li vrijednost Islama biti ono oko čega ćemo se natjecati? Allah, dž. š., traži od Poslanika, s. a. v. s., da one koje se naslađuju dunjalukom, pusti, da jedu, piju i da ih zavarava nada. Pa kaže Uzvišeni u Kur’anu: ,,Pusti ih neka jedu i naslađuju se i neka ih zavarava nada, znat će oni.“(Hidžr, 3) Allah, dž. š., traži od Poslanika, s. a. v. s., da pusti nevjernike da oni žive kao ostala stvorenja i da: jedu, piju, oblače se, i naslađuju. Postavljamo li sebi pitanje: „Kako živimo i jesmo li i mi od onih koji zaboravljaju i predugo se nadaju? Da li mi koračamo putem sa kojim je zadovoljan naš Gospodar, putem koji će nas odvesti u Džennet, ili slijedimo svoje strasti što će biti razlogom našeg zadovoljstva na dunjaluku i kazne u Džehennemu? Prije ispitajmo se, koliko ispunjavamo naše obaveze prema Allahu, dž. š. Da li slijedimo put Poslanika, s. a. .v. s., ili u životu imamo druge uzore koje slijedimo? Islam je stoljećima označavao smisao života ljudske zajednice. On je ljudima donio i ljudima prenio blagostanje i na istok i na zapad, jug i sever. Islam je bio svjetlo koje je je vodilo čovječanstvo putem sa kojim je zadovoljan njihov Gospodar. Islam je zamijenio strah sigurnosću za svakog čovjeka, a obespravljeni i slabi su se osjetili ravnopravnim. Islam je označio novu epohu čovječanstva i nije se nametao silom. On je stoljećima gajio duh tolerancije, koji nije prisutan u toj mjeri kod drugih vjera.
|
Svaki naš počinjeni korak, djelo ili misao prati Gospodar svjetova, bez obzira što neki od nas misle da nas niko ne vidi. U tom smislu Allah, dž. š., kaže: ,,Na dan kada će se oni pojaviti, kada Allahu neće o njima ništa skriveno biti.,, Ko će imati vlasti toga dana?“ - ,,Allah, Jedini i Svemoćni! “Svaki čovjek će toga dana prema zasluzi kažnjen ili nagrađen biti; toga dana neće biti nepravde! Allah će, zaista, brzo obračunati. I upozori ih na Sudnji dan kada ce srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji ce uslišan biti. On zna poglede koji kriomice u ono sto je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju; Allah će po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega klanjaju - neće ni po čemu suditi. Allah, zaista, sve čuje i sve vidi.“ (Gafur:16-20) Svjedoci smo vremena činjenja velikih i malih grijeha i sredina u kojoj živimo je okutno oboljela od raznih vrsta grijeha, pa čak i onih zbog kojih su kroz historiju unisteni cijeli narodi, o cemu Kur’an govori na više mjesta. Zivimo u okruženju i vremenu u kojem musliman biva poniženiji i od životinje, što je jedan od elameta približavanja Sudnjeg dana. Grijeh bez sumlje utiče kako na pojedinca, tako i na širu zajednicu i ostavljaju neizbrisive posledice, a uporno činjenje grijeha, navikava čovjeka na grijeh koji vremenom postaje uslovno rečeno ,,normalnim“. Islamsko je pravilo da: ,,Nema malih grijeha, ako se stalno čine“, jer oni tada postaju velikim grijesima. Mnogi od nas zbog svoje nemarnosti akumuliramo grijehe, koji vremenom postaju teret. Jedan od velikih problema pojedinaca, pa i cijelih grupa je što smatraju da grijeh što čine nije toliko opasan. Mnogi od nas na primjer gibet (ogovaranje) i nemimet (prenošenje tudjih riječi) smatramo normalnim razgovorom, a na velikim grijehom o kojem Kur’an govori u više ajeta. Mnogi od nas rukovanje muškaraca i žena koji nisu u za to dozvoljenom srostvu smatramo normalnom svari, a šerijat je to zabranio. Mnogi od nas gledanje razvratnih serija smatramo normalmin i briga velikog broja Bošnjaka-muslimana o tome šta će se desiti u narednoj seriji prevazilazi brigu za vlastitom porodicom, zajednicom...
