Namaz zaista pomaže čovjeku fizički, pa čak i psihički, pogotovo kad je čovjek u lošim situacijama, kad čovjek otvori srce svom Gospodaru, kao što Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., kaže: ”I znajte da je najbolje vaše dijelo namaz,  kada pred ruku Gospodara vašeg na namazu, u tome ima puno tajni koje donose zdravlje čovjeku.” Kaže Allah, dž. š.: ”Kazuje Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega sto je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! – A Allah zna sta radite.” (El-‘Ankabut, 45)
A namaz je sigurni lijek za našu dušu, a i Allahov Poslanik Muhammed,  s.a.v.s., kad god bi ga strefila neka nevolje, on bi odmah krenuo na namaz jer je bio ubjeđen u to da će ga ta veza sa Allahom smiriti.
Govori nam  (M.S.) iz Saudijske Arabije njegovu priču: “Nisam znao ni put do džamije iako je moj otac podučavao Kur’anu, ali me je pokvario novac kojeg sam posjedovao i udaljio me je od Allahovog puta. Poslije svega Allahovom, dž. š., voljom desio mi se udes dok sam vozio moj automobil, doktori su govorili da ne postoje nikakve šanse da prohodam, i da je za to moja psiha isto kriva. Jednom sam išao kod mog druga, ali razlika u tome je bila to što sam išao pokretnom stolicom, a ne autom, i dok sam prolazio zauči ezan, a tad mi se nešto posebno svide, tako da mi je probudio neka posebna osjećanja koja nikada prije nisam osjetio, kao da mi je to bio prvi put da čujem ezan u mom životu, napunile su mi se oči suza, a moj brat koji je bio sa mnom začudio se jer to od mene nije očekivao, onda sam mu tražio da me odvede u tom momentu u džamiju, jer sam želio klanjati. Od tad sam ja uhvatio taj redosled klanjanja namaza u džamiji i jedne noći prije zore sam sanjao moga oca kako ustaje iz njegovog groba, a ja plačem, pa mi on nježno nasloni glavu na njegovo rame i reče mi: ”Sine, ne brini Allah, dž. š., mi je oprostio, jer se ti moliš Njemu za mene… SubhanAllah, i od tad mi je bila još veća želja za namazom i nisam nikada prekidao namaz. Jednog jutra dok sam klanjao u džamiji sabah namaz, imam je učio glasno kunut dovu, pa sam primjetio neku čudnu promjenu u mom tijelu, pa sam imao osjećaj da kao da mi se smrt približava, a poslije sabah namaza sam sakupio svoju energiju, ustao i odbacio od sebe pokretnu stolicu, pa sam pokušao hodat i uspio sam, onda su se svi začudili i trčali ka meni, svi smo zajedno plakali i na kraju mi se imam približio i rekao: ”Nemoj nikad da zaboraviš Allahovu, dž. š., milost prema tebi”!