Hidžra iz Mekke u Medinu, 622. godine po Isa, a.s., je bila veliki  ispit i težak zadatak za ashabe i Muhammeda, s. a. v. s., Bio je to ispit spremnosti na Allahovom, dž. š., putu i provjera jačine njihovog imana. Hidžra dolazi kao nužnost nakon stavljanja muslimana u totalnu izolaciju, i svakodnevnih napada na muslimane. Muslimani su se počeli u tajnosti iseljavati, ostavljajući svoj imetak, kuće, trgovine, imanja… Na taj način oni su pokazali da im je vjera preča od bilo čega drugog. Bila je potrebna ogromna žrtva i snaga imana, jer ostaviti kuću, imanje, svoj zavičaj i krenuti u neizvjesnost, nije nimalo jednostavno. Hidžra nije samo povijesni događaj koji govori o Muhammedovoj, s. a. a. v., seobi sa muslimanima iz Mekke u Medinu. Ona je moralni i duhovni pojam koji označava sazrijevanje vjerskih uvjerenja, produbljuje ideju vjere, čovječnosti i pravde.
Nakon druge prisege na Akabi, koja se desila za vrijema Hadždža 13. godine poslanstva Poslanik, s.  a. v. s., je naredio svojim sljedbenicima u Mekki da se počnu iseljavati u Medinu. Hidžra je obavljena u tajnosti, jedino je hazreti Omer, r. a., to javno učinio. Dva mjeseca i nekoliko dana nakon druge prisege na Akabi, u Mekki, od muslimana, ostadoše samo Allahov Poslanik, s. a. v. s., Ebu Bekr i Alija ibn Ebu Talib. Kada su mušrici u Mekki vidjeli da se Poslanikovi drugovi i njihove porodice iseljavaju iz Mekke, bilo im je jasno da su muslimani našli sigurno boravište i zaštitu u Medini. Ta činjenica je uveliko zabrinjavala mušrike, jer su znali da muslumani sada mogu povesti rat protiv njih, naročito ako uspiju da ujedine dva velika plemena- Evs i Hazredž, koja su živjela na prostoru Medine. Zato su odlučili da ubiju Poslanika, s. a. v. s., Kada je nastupila noć, mladići iz brojnih plemena su se skupili ispred Poslanikove kuće. Poslanik, s. a. v. s. je naredio Aliji, r. a., madiću koji je tada imao dvadesetak godina, da legne u njegovu postelju, sto je ovaj i uradio. Kada je Poslanik, s. .a. v. s., izašao iz kuće, uz Allahovu pomoć, mušrici ga nisu primjetili. Zatim se Poslanik, a.s, uputio prema pećini Sevr. Nakon tri dana provedena u pećini, Poslanik i Ebu Bekr su izašli i uputili se prema ranije dogovorenom mjestu, gde ih je čekao iznajmljeni vodič, koji ih je uspešno odveo do Medine.
To je bio historijski trenutak. Stanovnici Medine su u velikom ushućenju i razdraganosti, učeći tekbire, dočekali Poslanika, s. a. v. s. Posle hidžre muslimanu su započeli jedno novo razdoblje. Razdoblje poginjanja glave, strpljivo podnošenje nepravde, muka i zlostavljanje je prošlo. Islam se uzdigao, ponos je zračio na sve strane, muslimanu su postali jeki i moćni. Strah se polako uvlačio u srce nevjernika, bojali su ih se, jer tadašnji nosioci islama nisu žalili na putu islama dati i ako treba i svoje živote. Polako, ali sigurno su udarenu temelji nove islamske države, koja će počivati na Allahovom zakonu, u kojoj će vladati pravda kakva nikada nije zabilježena u historiji. Posle hidžre muslimani su mogli u miru da sprovode islamska načela u svojim životima, čime su nam pokazali da jedino uz čvrsto držanje Islama, mi kao muslimani možemo biti ponosni i možemo opstati na ovome svijetu. Hidžra je promijenila tok historije čovječanstva. Za veoma kratko vrijeme pale su velike imperije, nastale su druge moćne države koje su domonirale svijetom.
 Naša dužnost je da ispitamo naše stanje, i da uložimo maksimum napora da ga popravimo!